Grad Loznica

6586

U podnožju severnih padina planina Gučevo, nedaleko od reke Drine (nepuna 3 km), na nadmorskoj visini od 142 m nalazi se Loznica.

Smeštena je na dodiru aluvijalnih ravni Drine, s jedne strane, i severozapadnih padina Gučeva, s druge strane, i dolinskim stranama rečice Štire. Pripada Mačvanskom okrugu, zahvatajući 19% njegove teritorije.
Grad Loznica se prostire na 612 km2, između planine Cer, južnih delova Mačve, reke Drine na zapadu i planina Gučevo i Boranja na jugu. Po popisu iz 1991. godine tadašnja opština je imala oko 87658 stanovnika u 54 naseljena mesta. Grad je naseljen srpskim stanovništvom (94,6%) doseljenim u 18. i 19. veku iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Rađevine, Azbukovice, Podgorine, gornjeg Podrinja i drugih krajeva.
Loznica ima dobar geografsko – saobraćajni položaj. Kroz Loznicu prolazi glavna saobraćajnica Beograd – Šabac – Loznica – Zvornik – Tuzla – Sarajevo, odnosno Bijeljina – Loznica – Mali Zvornik – Bajina Bašta – Užice i dalje do Crnogorskog primorja. Putem Loznica – Osečina – Valjevo – Lajkovac izlazi na Ibarsku magistralu. Kroz Loznicu prolazi i železnička pruga Šabac – Zvornik.
Loznica je prirodni, privredni, saobraćajni i kulturni centar ovog dela Podrinja. Imala je važnu ulogu u istoriji, kao granični grad Kneževine Srbije, isturen prema Bosanskom pašaluku, kada je bila okružno mesto, a i kasnije, kao sedište Sreza Jadarskog, a potom Lozničkog.
Prirodni položaj Loznice uslovljava blagu klimu, sa dosta najtoplijih dana u godini i malim kolebanjima temperature.